Šta je zaista inspirisalo Munkov “Vrisak”? Naučna hipoteza o pozadini slavne slike

Postoje slike koje ne gledamo, nego one gledaju nas. Munkov “Vrisak” je svakako jedna od njih, a upravo ova slika bila je i inspiracija za poznatu masku iz istoimene horor sage.

Silueta na mostu, iskrivljenog lica, otvorenih usta, dok se iza nje nebo razliva u krvavim tonovima, već više od jednog veka simbolizuje teskobu, paniku i unutrašnji lom modernog čoveka.

U toj slici su mnogi prepoznali anksioznost, egzistencijalni strah, pa čak i najavu kolektivne paranoje 20. veka.

Ali šta ako taj vrisak nije bio metafora?

Kako piše Atlas Obscura, pozivajući se na izveštaj Agence France-Presse, meteorološkinja Helene Muri sa Univerziteta u Oslu iznela je intrigantnu hipotezu na sastanku Evropske unije geonaučnika u Beču.

Naime, dramatično nebo sa slike moglo bi da predstavlja retku atmosfersku pojavu, poznatu kao biserni (nacreous) oblaci.

“Stajao sam tamo, drhteći od anksioznosti”

Edvard Munk je “Vrisak” izradio u četiri verzije.

U svakoj, uznemirena figura stoji ispred neba, koje deluje gotovo nasilno i preteći – vrtlozi jarkih narandžastih i crvenih nijansi, kao da se horizont “zapalio”.

čuvena slika vrisak edvarda munka
Foto: Edvard Munk, „Vrisak“, 1893. / Public Domain (Wikimedia Commons)

U svom dnevniku, umetnik opisuje trenutak koji ga je duboko potresao: nebo koje se “odjednom pretvorilo u krvavo crveno” i visilo nad gradom “poput krvi i mača”.

“Stajao sam tamo, drhteći od anksioznosti”, zapisao je.

Strah od prirode ili unutrašnji ponor?

Prema meteorolozima, taj opis gotovo savršeno odgovara bisernim oblacima.

Reč je o tankim, kovitlastim formacijama, koje se javljaju pri veoma niskim temperaturama i mogu poprimiti gotovo nestvarne tonove.

“Znamo da su se takvi oblaci pojavljivali u oblasti Osla krajem 19. veka”, navodi Muri, naglašavajući da je reč o hipotezi.

Ipak, smatra da postoji velika verovatnoća da je upravo jedan takav atmosferski događaj bio pozadina Munkovog iskustva u prirodi i stvarna inspiracija za njegov čuveni “Vrisak”.

Da li to znači da silueta na mostu nije vrištala zbog užasa i pada u unutrašnji ponor, već zbog neba koje je izgledalo apokaliptično?

Ili je priroda samo zapalila fitilj koji je već tinjao u umetnikovoj psihi?

Možda je odgovor, baš kao i sam “Vrisak”, negde između stvarnosti i unutrašnjeg nemira.

Izvor: atlasobscura.com

U podrumu držao više od 100 ljudskih lobanja: Pljačkaš grobova uhapšen nakon jezivog otkrića